Da li je moguće preživeti dan bez telefona, onog pametnog? Da li naš pametni telefon menja neke funkcije našeg mozga. Koliko brojeva telefona vaših prijelja znate? Da li ste spremni na dan isključiti vaš telefon i osloniti se samo na memoriju svog mozga? Koliko smo zavisni od novih tehnologija?

 

 ISTORIJAT ZAVISNOSTI

Sećam se kad sam prvi put svojoj deci zabranila da gledaju televizor preko dana.

Da sve je počelo sa televizorom. Prvo smo bili zavisni od televizora. Ostavljali smo ga uključenog da nam čuva decu jer su uz crtane filmove bili mirni a mi smo uspevali da se bavimo svojim svakodnevnim poslovima pre što odemo na posao.

A onda se desilo čudo koje je bar mene trglo- moja mladja kćerka je progovorila engleski. Posle   prvobitnog oduševljenja uhvatila me je panika i onda je sledila zabrana.

Šta je sa vrtoglavim uspehom stranih sapunica? Koja je njihova funkcija. Šarene slike, koje poput crtanih filmova  kod dece, izazivaju opčinjenost. Kasnije su se pojavili i crtani za odrasle ali o tome ne bih pisala jer nisam pogledala ni jedan, mada nisam ni sapunice gledala.

 

NOVA ERA 

Onda su došli mobilni telefoni.

Vrlo brzo smo ih uvalili deci da bi ih mogli kontrolisati a sve zbog njihove bezbednosti.

Više nismo pamtili brojeve jer su nam uvek bili pri ruci pohranjeni u našem mobilnom telefonu u ruci, džepu ili tašni ali na dohvat ruke.

Zatim su došli pametni telefoni više nismo morali pamtiti mnogo toga od rodjendana rodbine i prijatelja pa da dalje ne nabrajam kakvu nam komociju omogućavaju razne aplikacije na našim smart telefonima. Koliko je to dobro za naš mozak?  Više ga ne treniramo čak se ne moram ni potruditi da prepoznam pesmu iz svoje mladosti i to radi moj telefon.

 

INTERNET 

Internet bi nekako bio izmedju televizora i telefona hronološki ali meni je nekako zgodnije da ga smestim u ovom redosledu.

Ne sećam se kad sam držala papirno izdanje dnevnih novina u rukama. Ujutru dok pijem kafu a bez obaveze da iziđem napolje i kupim novine čitam njihova internet izdanja. Posle  već i nemam potrebu za novinama.

Neću nabrajati u koje sve svrhe koristimo internet jer je njegova zastupljenost u našim životima svakodnevna i svako ga koristi prema svojim potrebama i navikama.

Društvene mreže opet kao proizvod  interneta su ušle u naše živote jednako kao oni crtani filmovi i sapunice približili nas fantastičnoj skupini naših pravih i virtuelnih prijatelja. Razmenjujemo s njima kratke i nešto duže opaske i razmišljanja , slike i videa najčešće.

Naša pažnja je neusredserđena, opada,  sadržaji i na mrežama a i na ostatku interneta su sve kraći i šareniji. Naravno moguće je sa interneta skinuti i cele knjige i čitati ih. Nije internet kriv što smo se mi ulenjili.

 

UMESTO ZAKLJUČKA

I na kraju, krug se zatvara sa pametnim televizorom na kom imamo i facebook i twiter, odloženo gledanje i ko zna šta još.

Oko nas sve pametni uredjaji samo mi postajemo gluplji. Šta je rešenje, ne znam. Tehnologija nije krivac,krivi smo mi.